U večernjim satima 28. siječnja, naša je udruga održala sastanak Izvršnog odbora, kao što to već godinama čini gotovo svakog utorka. U ugodnom i opuštenom ozračju, kakvo mogu stvoriti samo ljudi koji se međusobno cijene i uvažavaju, koje veže zajednički svjetonazor, zajednički ciljevi i temeljne životne vrijednosti, tih sat vremena proletjelo je u trenu. Osvrt na protekli tjedan, planovi za nadolazeće aktivnosti. Nakon službenog dijela uslijedio je, kao po pravilu, i onaj neslužbeni dio na nogostupu pred Horvatom 2. Jer toliko je još toga za reći, uz smijeh i komentare koji baš ne moraju ući u zapisnik. No u jednom trenu ipak svatko uz pozdrav kreće svojim putem, znajući da će brzo proći tih sedam dana do idućeg sastanka. Jer znali smo da tjedan proleti brzo, ali ono što nikako nismo mogli znati je da će te večeri rastanak s našom Ines biti rastanak zauvijek. Jer da jesmo, siguran sam da bismo još uvijek stajali pred Horvatovom 2, još jako, jako dugo.